Firma koja zna sve o vama: Kako je Palantir postao „nevidljiva ruka" modernih ratova

Ako ste posljednjih mjeseci pratili izvještaje o modernim sukobima, državnoj sigurnosti ili revoluciji vještačke inteligencije, ime Palantir sve se češće pojavljuje u pozadini.

Za širu javnost, to je i dalje gotovo mistična firma iz Silicijske doline. Za upućenije, riječ je o jednoj od najkontroverznijih tehnoloških kompanija današnjice — korporaciji duboko integrisanoj u obavještajne aparate, policijske sisteme, vojnu infrastrukturu i javne službe širom Zapada.

To je priča o tome kako izgleda moć u 21. stoljeću.

„Kamen koji vidi sve"

Palantir je osnovan 2003. godine, u političkoj i sigurnosnoj klimi oblikovanoj nakon napada 11. septembra. Kompaniju su pokrenuli Peter Thiel, Alex Karp i drugi suosnivači s idejom da naprave softver koji može povezivati rasute podatke i pomoći državnim institucijama da prepoznaju obrasce koje ljudi sami teško mogu uočiti.

Rani razvoj Palantira podržao je In-Q-Tel, investicijski fond povezan s američkom obavještajnom zajednicom, što je firmu od početka usmjerilo prema državnim, vojnim i sigurnosnim poslovima, a ne prema klasičnom modelu Silicijske doline zasnovanom na aplikacijama i potrošačima.

Sam naziv kompanije preuzet je iz Tolkienovog svijeta - palantír je kamen koji omogućava viđenje na veliku daljinu. Simbolika je gotovo previše očita: firma koja obećava da može prepoznati veze, obrasce i prijetnje tamo gdje drugi vide samo haos podataka.

Šta Palantir zapravo radi?

Palantir ne prodaje društvenu mrežu, pretraživač ni operativni sistem. Njegov proizvod je softver za povezivanje i analizu ogromnih količina podataka.

To znači objedinjavanje satelitskih snimaka, dronova, radarskih informacija, policijskih baza, finansijskih tragova, medicinskih evidencija ili logističkih sistema u jednu platformu koja bi trebala pomoći ljudima da brže donose odluke.

U vojnom kontekstu to može značiti bržu identifikaciju prijetnji, obrazaca i potencijalnih meta. U javnom sektoru to može značiti upravljanje bolnicama, zalihama ili složenim regulatornim sistemima. Upravo ta širina primjene - sposobnost da isti alati služe i ratnim i civilnim funkcijama - čini Palantir istovremeno moćnim i uznemirujućim.

Arhitekti novog ratovanja

Palantir više nije samo “firma iz sjene”. Posljednjih godina postao je jedan od najvažnijih softverskih partnera američkog sigurnosnog aparata.

Reuters je u martu objavio da Pentagon planira usvojiti Palantirov Maven AI kao ključni komandno-kontrolni sistem američke vojske, odnosno kao zvanični dugoročni program, što znači institucionalnu upotrebu i stabilno finansiranje. Prema Reutersu, Maven obrađuje podatke sa satelita, dronova, radara i drugih senzora kako bi u realnom vremenu pomagao identifikaciji prijetnji. U praksi, to znači da Palantir više nije samo dobavljač analitičkog alata, nego dio same infrastrukture savremenog ratovanja.

Reuters je još u julu 2025. objavio da je američka vojska objedinjavanjem većeg broja Palantirovih aranžmana otvorila okvir za sporazum vrijedan do 10 milijardi dolara tokom deset godina.

Istovremeno, Reuters je u augustu 2025. izvijestio da je prihod kompanije od američke vlade u drugom kvartalu porastao 53 posto na 426 miliona dolara, što je činilo više od 42 posto ukupnih kvartalnih prihoda. To pokazuje koliko se njen poslovni model i dalje oslanja na državu i sigurnosni sektor, iako raste i komercijalni dio poslovanja.

Drugim riječima: Palantir više nije nišna firma za specijalne zadatke. To je korporacija koja raste zajedno s novom erom AI militarizma i geopolitičke nestabilnosti.

Od američke vojske do izraelskih ratnih operacija

Jednako je važna i veza s Izraelom.

Bloomberg je u januaru 2024. objavio da je Palantir sklopio strateško partnerstvo s izraelskim Ministarstvom odbrane kako bi isporučio tehnologiju za podršku ratnim operacijama, nakon sastanka izraelskih zvaničnika s Peterom Thielom i Alexom Karpom u Tel Avivu. U istom izvještaju navodi se i formulacija da su se obje strane saglasile da koriste Palantirovu tehnologiju za misije povezane s ratom.

Time je Palantir i formalno potvrdio ono što su kritičari već dugo tvrdili: da nije samo američki sigurnosni partner, nego i važan tehnološki oslonac saveznicima Washingtona u ratnim operacijama.

Kontroverze u zdravstvu

Ali Palantir ne prodire samo na bojišta. Upravo je to razlog zašto je kompanija toliko politički eksplozivna.

U Velikoj Britaniji je izgradila portfelj ugovora vrijedan više od 500 miliona funti, uključujući veoma sporan posao vrijedan 330 miliona funti za NHS England Federated Data Platform, sistem koji treba povezati zdravstvene podatke kroz javni zdravstveni sektor.

Guardian navodi da su britanski zastupnici posljednjih sedmica tražili preispitivanje pa i ukidanje tih aranžmana, uz argument da je firma čije je vodstvo ideološki tako eksplicitno i toliko uronjeno u vojno-obavještajni svijet neprikladna za upravljanje najosjetljivijim podacima građana.

Palantir, naravno, tvrdi suprotno: da njegov softver pomaže NHS-u da skrati čekanja, ubrza dijagnoze raka i poveća efikasnost javnih usluga.

I upravo je to razlog zašto je ova priča toliko važna. Jer Palantir nije kontroverzan samo tamo gdje padaju bombe. Kontroverzan je i tamo gdje se upravlja bolnicama, granicama, finansijskim regulatorima i policijskim bazama podataka.

Manifest i „tehnofašizam"

Ideološki sloj priče posljednjih sedmica izbija u prvi plan.

Guardian je objavio da je Palantir na mreži X objavio svojevrsni manifest u 22 tačke u kojem glorificira američku moć, zaziva povratak vojnog roka, tvrdi da “slobodna i demokratska društva” moraju obnoviti “tvrdu moć”, sugerira da su neke kulture donijele ključne civilizacijske iskorake, dok druge ostaju disfunkcionalne i nazadne, te poručuje da pitanje AI oružja nije hoće li ono nastati, nego ko će ga graditi i za koju svrhu.

Reakcije u Britaniji bile su brutalne. Martin Wrigley, liberalno-demokratski zastupnik i član parlamentarnog odbora za nauku i tehnologiju, rekao je za Guardian da Palantirov manifest djeluje kao parodija filma RoboCop. Njegova stranačka kolegica Victoria Collins otišla je korak dalje i poručila da manifest zvuči kao buncanje superzlikovca.

Guardian taj manifest povezuje s knjigom The Technological Republic, koju su napisali izvršni direktor Alex Karp i Nicholas Zamiska, a koja praktično tvrdi da američke tehnološke kompanije imaju moralnu obavezu da kroz saradnju s državom pomognu očuvanju zapadne geopolitičke dominacije.

Zbog toga se oko firme sve češće koristi i teži rječnik. Al Jazeera je, pišući o Palantirovoj knjizi i manifestu, prenijela kritike da kompanija gura svojevrsnu AI ratnu doktrinu, dok je belgijski filozof tehnologije Mark Coeckelbergh, koji predaje na Univerzitetu u Beču, takvu poruku opisao kao primjer tehnofašizma.

Taj izraz ne treba koristiti olako, ali je politički značajan upravo zato što ne dolazi iz tabloida, nego iz akademskog i javnog prostora koji upozorava na spoj tehnološke superiornosti, militarizacije i ideje da je Zapad pozvan da kroz algoritme i silu održi svoju dominaciju.

Zašto nas se ovo tiče?

Ova priča prevazilazi granice SAD-a ili Britanije. Ona postavlja fundamentalna pitanja za svaku državu:

• Ko gradi digitalnu infrastrukturu vašeg društva?
• Ko pretvara sirove podatke u “operativnu istinu”?
• Ko odlučuje koji će se algoritmi koristiti za praćenje, identifikaciju, procjenu rizika i, u krajnjoj liniji, za izbor meta?

Kada privatna kompanija sa jasnim ideološkim stavovima počne istovremeno prodirati u zdravstvo, odbranu, sigurnost i geopolitiku, više nije riječ samo o tehnološkoj inovaciji. Riječ je o redistribuciji političke moći.

Palantir je možda najjasniji simbol ere u kojoj se granica između softvera, rata i ideologije ubrzano briše.

A kada kompanija koja upravlja tako osjetljivim sistemima sama počne govoriti jezikom geopolitičke misije, kulturne hijerarhije i neminovnosti AI oružja, pitanje više nije samo šta njihov softver može uraditi.

Pitanje je kakav svijet pomaže graditi.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad